Jednoga dana, u selo je stigao mladić iz velikoga grada, blijed i iscrpljen. Patio je od nesanice i nemira koji nikakvi moderni lijekovi nisu mogli umiriti. Čuo je za baka Maru i njezine „prirodne lijekove“.
Mladić se vratio u grad, ali u njegovoj je kuhinji od tada uvijek stajala teglica sušenog matičnjaka, podsjetnik na šapat planine i mudrost koja raste iz zemlje. Prirodno lijeДЌenje biljem i ostalim sredstvima
Mara ga je dočekala s osmijehom, ali mu nije odmah dala napitak. Prvo ga je povela u šetnju kroz visoku travu.— „Gledaj ovaj ,“ rekla je, pokazujući na sitne bijele cvjetove. „On je vojnik prirode. Čisti krv i vida rane, ali samo ako mu pristupiš s poštovanjem.“ Jednoga dana, u selo je stigao mladić iz
U malenom selu podno planine, gdje se zrak osjetio po borovini i svježoj zemlji, živjela je baka Mara. Njezina je kućica bila skromna, ali njezin vrt bio je pravo bogatstvo. Mara nije bila liječnica, ali su je svi zvali kad bi nekoga "probola" leđa, kad bi dječji kašalj postao prejak ili kad bi tuga pritisnula nečije srce. Mladić se vratio u grad, ali u njegovoj
— „Prirodno liječenje nije samo u biljkama,“ govorila bi Mara dok bi miješala svoje tinkture. „To je i u suncu koje ti grije lice, u vodi s planinskog izvora i u tišini koju si zaboravio slušati.“
Te večeri, Mara mu je pripremila poseban obrok: juhu od divljeg kopra i čaj od mješavine i lavande . No, najvažniji dio liječenja bio je nalog koji mu je dala: svako jutro morao je prošetati šumom bos, osjetiti hladnu rosu pod nogama i slušati kako vjetar prolazi kroz krošnje.