Gramatika Srpskog Jezika (р“сђр°рјр°с‚рёрєр° Сѓсђрїсѓрєрѕрі Срµр·... -
Do večeri, Petrove reči više nisu bile u haosu. Svaka je dobila svoj nastavak, svoje mesto i svoju boju. Shvatio je da srpski jezik nije samo skup pravila, već živa muzika gde svaki zarez znači udah, a svako veliko slovo novi početak.
Jednoga dana, u njeno dvorište ulete dečak po imenu Petar, zadihan i zbunjen. "Bako," povika on, "moje reči su se posvađale! Ne znam ko koga voli, ko gde ide, niti čija je ovo kapa!" Do večeri, Petrove reči više nisu bile u haosu
"A šta je sa prošlošću?" upita Petar."Ah," uzdahnu baka, "tu vlada . On čuva sve naše uspomene. Ali pazi se Aorista , on je brz i oštar, služi za radnje koje su se desile u tren oka." Jednoga dana, u njeno dvorište ulete dečak po
Petar je gledao kako reči plešu. Baka mu objasni da su motori koji pokreću svet, ali da moraju da se slažu sa onim ko radnju vrši, baš kao što se parovi slažu u kolu. Pokazala mu je Vokativ , koji je uvek bio najglasniji jer je voleo da doziva: "Hej, Petre!" On čuva sve naše uspomene
Nekada davno, u zemlji gde su se reči kovale od sunca i kamena, živela je starica po imenu . Njena kuća nije bila od cigle, već od savršenih rečenica, a krov je bio učvršćen najčvršćim veznicima.